Rad Tee Radić uvijek sa zadovoljstvom pratimo. Upoznali smo ju kroz naše radionice, a rado je viđena gošća bila i na Indizajn sajmu. Ova simpatična kiparica otišla je korak dalje u promociji svojih unikatnih “savršeno nesavršenih” šalica – pokrenula je webshop što posebno veseli sve one kojima je Split predaleko.
Akademska kiparica Tea Radić oduševljava nas svojim zanimljivim kolekcijama razigranih šalica. I ona sama kaže: “Svaka šalica nosi svoju malu priču, trenutak, osjećaj ili fazu koja je oblikovala njezinu formu i karakter.”
Terra znači zemlja, no postoji i dodatni razlog zašto ste brend tako nazvali. Riječ je o akronimu vašeg imena i prezimena. Kako ste se toga dosjetili?
Naziv ‘Terra’ na prvu asocira na zemlju – osnovni i temeljni element u keramici. Ali za mene ta riječ nosi i osobno značenje – akronim je mog imena i prezimena. Zato mi se ‘Terra‘ učinila kao savršen spoj mene same i materijala s kojim svakodnevno radim.
Kada čujete riječ “keramika” što vam prvo padne na pamet?
Kada čujem riječ ‘keramika’, prvo pomislim na zemlju u rukama – sirovu, podatnu, živu. Vidim tišinu radionice, osjećam koncentraciju i stvaranje nečeg trajnog iz nečeg naizgled krhkog. Za mene je to spoj strpljenja i iščekivanja – proces koji umiruje, ali i snažno budi osjetila.
Kakav osjećaj imate kada završite neki proizvod?
Kada završim neki proizvod, osjećaj je mješavina zadovoljstva i tihe zahvalnosti. Gledati oblik koji je prošao kroz moje ruke – od grude gline do gotovog predmeta – uvijek me podsjeti zašto ovo radim. Iako je svaki komad drugačiji, svaki nosi dio mene. To nije samo osjećaj završetka, već i početka – jer svaki predmet dalje nastavlja svoj put, s nekom novom pričom.
Vaša svaka šalica je malo unikatno umjetničko djelo. Koliko je u vašim proizvodima opipljivo kiparstvo?
Iako su funkcionalne, pristupam im kao malim skulpturama koje trebaju biti i ugodne za korištenje i lijepe na pogled. Volim da se tragovi ruku vide i osjete, da svaka nepravilnost nosi karakter. Zato svaka šalica nije samo predmet – ona je dodirna točka između umjetnosti i svakodnevice.
Primjećujete li kako ljudi sve više cijene ručni rad i žele posjedovati “savršeno nesavršene” komade?
Da, apsolutno primjećujem taj pomak — ljudi sve više traže ono što je autentično, taktilno i osobno. Umorni smo od uniformiranih predmeta bez duše, i mislim da se sve više cijeni ono što ima trag ruke, priču i nesavršenost koja zapravo čini predmet posebnim. Savršeno nesavršeni komadi unose toplinu u prostor i podsjećaju nas na vrijednost sporog stvaranja, pažnje i prisutnosti. To nije samo estetski izbor, već i emocionalna povezanost.
Uživate i u radionicama i prenošenju znanja. Kakav je atmosfera kad se okupe polaznici?
Ljudi dolaze iz različitih životnih priča, ali ih povezuje ista želja – da stvore nešto vlastitim rukama. Za mene je to uvijek posebno iskustvo: promatrati kako se netko prvi put poveže s materijalom i otkrije radost stvaranja. Dijeljenje znanja nikad nije jednosmjeran proces – i ja iz svake radionice izađem bogatija za neko novo iskustvo ili pogled.
Kakve nam novitete spremate u budućnosti?
U planu je ostvariti jedan dio brojnih ideja koje nosim, uz poseban fokus na nadolazeću zimsku priču za blagdane.
