Japanski arhitekt Terunobu Fujimori dizajnira bajkovite čajne kućice na nogama koje bi se lako mogle zamisliti u Miyazakijevom animiranom filmu ili dječjem crtežu.
Japanski arhitekt Terunobu Fujimori gradi čajane direktno na deblima drveća ili ih jednostavno podiže iznad zemlje na drvenim “nogama”. Čini se da je sve u tim “kolibama” izrađeno ručno: gdje god je to moguće, majstor koristi prirodne materijale i slavi ljepotu nesavršenosti.
Tijekom protekla tri desetljeća gradio je otprilike jednu ili dvije zgrade godišnje, uglavnom čajane i paviljone za ceremonije čaja. Te su zgrade obično bile za privatne klijente, uključujući prvu čajanu Ishiya-tei (Kuća za jednu noć) za bivšeg japanskog premijera Morihira Hosokawu.
„Nakon završetka ovog projekta, prvi put se nisam htio rastati od njega“, prisjeća se arhitekt.
„Prilikom dizajniranja čajane morate stvoriti zaseban svijet, drugačiji od svakodnevnog života. Glavno je pustiti ga da lebdi iznad tla“, kaže Terunobu Fujimori. Poput tradicionalnih japanskih čajana, njegove zgrade služe kao mjesta kontemplacije i kulturnih susreta, ali istovremeno su drugačije od svega ostalog i često krše sve arhitektonske kanone.
Arhitekt je na svom imanju u Chinu izgradio tri čajane: Takasugi-an (Previsoka), Hikusugi-an (Preniska) i Soratobu Dorobune (Glineni leteći brod). Danas postoji desetak njegovih čajana diljem svijeta, a nijedna nije ista! „Zbog svoje individualnosti, čajane imaju nešto ljudsko u sebi. Zato imaju imena poput ljudi“, napominje Terunobu Fujimori.
Čajanu izgrađenu na otoku Hombroich u Njemačkoj arhitekt je nazvao Ein Stein Haus (Kamena kuća). Ideja jednog kamena ima posebno značenje u zen budizmu, gdje objekt simbolizira otok oko kojeg jure vode, osiguravajući mir i sklad.
Istovremeno, ovaj projekt u Njemačkoj je posveta njemačkom fizičaru Albertu Einsteinu. Sada posjetitelji mogu razmišljati o vlastitim filozofskim stavovima dok ispijaju čaj i lebde iznad svijeta, kao da su izvan gravitacije, prostora i vremena.
U čajani, kaže Terunobu Fujimori, nema hijerarhije ni statusa. To je slučaj u Japanu tisućama godina. Bilo da se radilo o samuraju, trgovcu ili poljoprivredniku, u prostoru čajane svi su sjedili za istim stolom i međusobno komunicirali kao ravnopravni – arhitektu se sviđa ova ideja. Ali on želi više – ne samo zbližiti ljude, već ih i približiti prirodi.
Unutrašnjost kuća je izuzetno jednostavna, tako da ništa ne ometa uživanje u čaju i pogledu na drveće i okolni krajolik.
