Naša kolumnistica, dizajnerica Ivona Kalapač prilikom putovanja u Qatar, posjetila je u Dohi mjesto koje se jednostavno mora vidjeti, bez obzira jeste li ljubitelj muzeja ili ne. Zavirite i vi u genijalni Nacionalni muzej Qatara!

Qatar, jedna od najmoćnijih država svijeta, nakon punih deset godina izgradnje, odlučio je otvoriti vrata svog ponosa, Nacionalnog muzeja. Ova nevjerojatna građevina smjestila se u glavni grad Doha, na samom rubu Perzijskog zaljeva, a svojim dizajnom će nadolazećoj budućnosti ispričati svoju ponosnu prošlost.
Muzej je proglašen najneobičnijom i najposebnijom zgradom desetljeća a za to je zaslužan jedinstven dizajn francuskog arhitekta Jeana Nouvela koji je uspio implementirati dijalog između Qatarske povijesti, informacija i suvremene umjetnosti.

Svaki detalj muzeja je izbrušen do savršenstva pa tako i datum svečanog otvorenja, 28. ožujka 2019., jer nije slučajnost da je odabran mjesec koji, pojavom proljeća, simbolizira vrijeme novih početaka što je za ovu perzijsku ljepoticu itekako bio početak nove ere.

S obzirom na to da je dizajnom htio istaknuti ljepotu pustinje, koja je karakteristična za ovo područje, Jean Nouvel je cjelokupnu inspiraciju za ovaj kulturni projekt pronašao u kristalu pustinjske ruže. Forma minerala koja je poslužila da muzej dobije svoj jedinstven izgled tako što je na interesantan način posložio diskove prateći položaj isprepletenih kristala.
Posebnost ovog kristala leži u njegovom geometrijskom izgledu i tajnovitosti jer zapravo nikad nitko nije otkrio kako izgleda unutrašnjost ruže što je dalo ideju arhitektima da se s tom tajnovitosti poigraju s prostorima u muzeju.

Unutrašnjost je projektirana na takav tajanstven i čudnovat način da se svakim korakom posjetilac zapita što je sljedeće što će muzej otkriti. Time su ostavili prostora da svaka osoba probudi svoju maštu te koračajući, sama ispiše svoju priču i tako stvori uspomene vrijedne sjećanja.

Cijeli je projekt je zamišljen kako bi se dočarala moć vremena jer je arhitektura savršen način s kojim to možemo prikazati. Nouvelu je bilo bitno istaknuti brzi razvitak Qatara kroz dizajn samog muzeja. S obzirom na to da je u povijesti bila siromašna nomadska zemlja koja se pretvorila u brzorastuću državu danas s ponosom nosi titulu najrazvijenije i najbogatije države arapskog svijeta.

Neobičan izgled ove građevine možda daje dojam razbacanosti ptičjoj perspektivi no svaki disk je s razlogom i pod svojim kutom precizno postavljen na predviđeno mjesto. Oni čine radikalnu cjelinu a opet posjeduju mnoštvo praznina između 539 komada diskova što je omogućilo da se na ta mjesta postave staklene površine koje će dati da se pogled iz unutrašnjosti nastavlja i na predivan eksterijer.
Ova neobična konfiguracija pješčane ruže nije samo dala izgled kroz posložene diskove već i svrhu svemu tome.

Njihov zakrivljen položaj zasjenjuje unutrašnjost te tako pruža zaštitu od jakog Katarskog sunca koje bi u suprotnom dopro do magičnih hodnika. Ovakva unutrašnjost bez vertikalnih linija daje dojam kao da vas one koordiniraju prostorijama tijekom posjeta a prolazeći njima stvara se ugodan adrenalin jer svaka krije svoje iznenađenje, baš poput proljeća.

Dizajn je trebao pronaći način da se kroz ista vrata mogu naglasiti klasična tradicija i moderni stil. To su uspjeli dobiti spomenutim diskovima različitih promjera koji su na ekspresivan način ”prekrili” muzej a samim pješčanim završetkom fasade su naglasili pustinjski krajolik te tako pokazali svijetu njihovu tradiciju.
Pustinjski doticaj se osjeti tijekom svakog posjeta jer se šetnja muzejom pretvara u eliptični krug čija se razina neprimjetno podiže i spušta što aludira na prirodne pješčane valove krajolika.

Pobrinuli su se da se takav krajolik nesmetano vidi iz samog dvorišta muzeja. Zahvaljujući velikim otvorima između diskova, pruža se pogled na vrtove muzeja i perzijski zaljev, baš poput umjetničkih slika što ih je ponosno ”objesio” oko sebe.

Kažu da je bitan onaj prvi dojam tijekom upoznavanja a ovdje ga čini ulaz muzeja koji je, radi svojeg kreativnog dizajna, prikupio svu pažnju posjetilaca. Krasi ga predivnih 114 skulptura u fontanama koje su se smjestile u 900 metara dugačkoj laguni.
Kako bi se sami ulaz stopio s cijelom dizajniranom pričom osmislili su još jednom kako istaknuti u dizajnu ovo podneblje a to su učinili s pomoću spomenutih skulptura koje izgledom svojih krivulja podsjećaju na pustinjske dine.

Zavirimo li u interijer vidjet ćemo svjedočanstvo vremena koje je prikazano kroz 52.000 kvadratnih metara prostora, obogaćen s galerijama ukupne dužine 1,5 kilometar. Na veličini kvadrature se nije štedjelo a u galerijama je, osim povijesti, prikazana i qatarska umjetnost, arheologija, glazba i poezija. Cijeli prostor muzeja je omeđio novu obnovljenu palaču šeika Abdullaha bin Jassima Al-Thanija, koja je definitivno srce katarskog nacionalnog identiteta.
Nije palača jedina koja se sakrila pored ovog muzeja. Ispod ovog krova skrivaju se i predivni kafići Café 875 i Desert Rose Café koji će svakako poslužiti za kvalitetan odmor nakon duge šetnje muzejom.

Namještaj u kafiću 875 okitio se tradicionalnim zlatom i predivnom tkaninom kružnog uzorka spajajući na tako crno bijele pruge što predstavlja njihovo tipično tkanje ”Al Sadu”. Takve pruge su inspirirane njihovim tradicionalnim nakitom a namjerno su napravljene da postupno blijede što simbolizira prijelaz u moderni svijet Qatara.
Zanimljiv je cijeli koncept osvjetljenja jer nam indirektna svjetlost daje dojam prekrasnog sumračnog svijetla u pustinji smirujućeg intenziteta koji će svakom posjetitelju priuštiti odmor poput onog u oazi.

Za Desert Rose Café su se ponovno poslužili dizajnom kristala pustinjske ruže a radi niskog stropa daje dojam da će te svoju šalicu kave popiti u lijepo dizajniranoj špilji što su dodatno naglasila indirektna svijetla postavljena u neke dijelove stropnog diska.

Budući da je muzej ogledalo katarskog uspjeha koristili su najnovije ekološki prihvatljive tehnologije za kompletno projektiranje i dizajniranje prostora a potrudili su se iskoristiti domišljatost zasjenjivanja unutrašnjosti što je za hlađenje i klimatizaciju prostora itekako ekološki prihvatljivo. Zbog toga su jedini na svijetu dobili LEED certifikat. (sustav ocjenjivanja energetske učinkovitosti i ekološki prihvatljive gradnje).

Tijekom izgradnje cijelog muzeja pratila se priroda koja ga okružuje kako bi napravili zadovoljavajuću harmoniju. Tako su, osim predivne fasade, našli inspiraciju u prirodi i za drvene obloge koje krase unutarnje prostorije.
Iskoristili su prirodan dizajn predivne špilje Dhal Al Misfir duboke 40 metara, formiranu od vlaknastih gipsa, kako bi dobili savršen sklad prirode u interijeru te tako još jednom naglasili unikatnost.

Iza ovakvog pothvata stoji puno truda a i vrhunski programi za 3D modeliranje pa su za ovu priliku koristili softver Koichi Takada Architects s kojim su postigli drveno savršenstvo. Kad kažemo savršenstvo, zaista mislimo tako. Zamislite samo posložiti 40.000 drvenih komada u obliku trodimenzionalne slagalice a da je pritom svaki komad izrezan i pripremljen u Italiji.
Dijelovi slagalice zatim dolaze u ruke talijanskog majstora, Claudia Devota, i njegovog tima i tek tada dobiva završni izgled vrijedan divljenja.

Svaki dio ove priče je vrijedno divljenja jer su cijeli svoj uspjeh, ponovno uspješno, prikazali na ”samo” jednoj građevini. Nacionalni muzej je za njih jedna vrsta spomenika koja svojim izgledom prepričava tri priče.
Jednu o teškom i dugom razdoblju što ga je ova država imala, drugu o predivnom krajoliku i magičnom pijesku na kojem muzej bezbrižno leži a ona treća, priča o ubrzanom razvoju u samo nekoliko godina što ga je učinilo danas liderom na raznim poljima kao što su obrazovanje, komunikacije i energetska tehnologija.

Arhitektura je uvelike upetljala svoje prste u ovu zemlju i uspjela izbrusiti ovakav dijamant koji ostaje ovom svijetu a on će se zauvijek isticati svojim unikatnim diskovima što ga okružuju poput zlatne medalje jer je to najljepši nakit što ga pobjednički muzej može nositi.








