Royal Botanical Garden (Kraljevski botanički vrt) u Burlingtonu u Kanadi ovih je dana postao mnogo više od mjesta posvećenog biljkama. Među njegovim cvjetnim gredicama, zelenim travnjacima i krošnjama stabala smjestile su se monumentalne, izrazito šarene skulpture koje prirodni krajolik pretvaraju u svojevrsnu galeriju na otvorenom.
U Kraljevskom botaničkom vrtu (Royal Botanical Garden) u Burlingtonu u državi Ontario, oko sat vremena zapadno od Toronta osvanula je novopostavljena izložba suvremenog američkog umjetnika i kipara Kena Kellehera: Sidro: Zanimljivo umjetničko putovanje” .
Već na prvi pogled jasno je da se izložba poigrava granicom između prirode i umjetnosti. Divovski cvjetovi u intenzivnim nijansama narančaste, ružičaste, ljubičaste, plave i zelene djeluju poput biljaka iz nekog imaginarnog svijeta. Njihove sjajne površine i naglašene forme stvaraju zanimljiv kontrast nježnim, živim biljkama koje ih okružuju.
Posebnu pozornost privlače monumentalne skulpture ženskih glava čija se kosa pretvara u raskošne cvjetne krune. Lica mirnih izraza okružena su predimenzioniranim cvjetovima, listovima i organskim oblicima, dok se preko kože i vrata protežu šareni uzorci. Takvi radovi istodobno podsjećaju na portret, cvjetni aranžman i fantastično biće koje kao da je izraslo iz samog vrta.
Upravo je odnos skulptura i prostora jedan od najzanimljivijih elemenata izložbe. Umjetnička djela nisu izdvojena od okoliša, već postaju njegov dio. Oko njih rastu ruže, trajnice i ukrasno bilje, a u pozadini se izmjenjuju uređene staze, vodene površine, sjenice i velika stabla. Ovisno o dobu dana i položaju sunca, skulpture dobivaju drugačiji karakter – njihove sjajne površine reflektiraju svjetlost, zelenilo i boje okolnog cvijeća.
Izložba pritom nije ograničena samo na motive klasičnog cvijeća. Među zelenilom pojavljuje se i razigrana figura nalik velikoj igrački, izvedena u svijetloplavoj boji s crvenim detaljima. Njezina jednostavna forma i gotovo animirani izraz unose dozu humora i dodatno naglašavaju suvremeni karakter cijelog postava.
Posebna čar ovakve izložbe krije se u promjeni perspektive. Cvijet, koji smo navikli promatrati kao malen i nježan dio vrta, ovdje postaje monumentalna skulptura koja se uzdiže iznad posjetitelja. Ono što je inače detalj pretvara se u glavni prizor, zbog čega posjetitelj iznova primjećuje oblike, boje i strukture koje u prirodi možda uzima zdravo za gotovo.
Istodobno, vrt umjetničkim djelima pruža scenografiju kakvu klasičan muzejski prostor teško može ponuditi. Umjesto bijelih zidova galerije, pozadinu čine nebo, drveće i cvjetne gredice. Umjesto tišine zatvorenog prostora, skulpture prate zvukovi i promjene živog vrta. Posjetitelji ih mogu promatrati iz različitih udaljenosti i kutova, a svaka nova staza otkriva drugačiju kompoziciju.
Spoj botanike, suvremene umjetnosti i upečatljivih boja tako stvara iskustvo koje je istodobno razigrano i vizualno impresivno. Monumentalne skulpture ne pokušavaju oponašati prirodu u doslovnom smislu. One preuzimaju njezine motive, povećavaju ih, mijenjaju i pretvaraju u nešto neočekivano.
Rezultat je vrt u kojem se na trenutke teško može razlučiti gdje završava hortikultura, a počinje umjetnost. Upravo u tome leži najveća privlačnost ove izložbe: ona poznati prostor pretvara u svijet mašte i podsjeća koliko snažan izvor inspiracije priroda i dalje predstavlja suvremenim umjetnicima.
