Vodimo vas u stan koji su vlasnici gotovo cijelog, uz pomoć obitelji, sami renovirali te uredili. Interijer je prvotno bio zamišljen kao novi obiteljski dom, a u međuvremenu je prenamijenjen u mjesto za odmor te povremeni najam
Nerijetko vremešne zgrade, koje je nagrizao zub vremena, kriju prekrasne interijere koji su spoj modernog dizajna i trendova te autentičnog štiha, koji nastoji uspostaviti vezu s vremenom nastanka zdanja. Upravo takav je stan koji vam ovaj puta predstavljamo, a koji su vlasnici kupili zbog ljubavi prema starinskim stanovima s visokim stropovima.
Trosobni stan u zgradi građenoj početkom prošlog stoljeća, navodno namijenjenoj austrougarskim vojnicima postao je ostvarenje njihovih snova, a nakon adaptacije dobio je posve novo stilsko lice. Prvotna namjera bila je da prostor od 100 četvornih metara postane njihov novi dom odnosno da se nakon adaptacije presele iz Našica u Pulu. No, uslijed novih životnih okolnosti, odlučili su stan prenamijeniti za svoj odmor i povremeni najam.
Da bi stan postao funkcionalan i estetski zanimljiv, bila je potrebna doista temeljita adaptacija te mala intervencija u tlocrtu.
“Adaptacija je obuhvaćala doslovno sve. Izmjenu parketa, keramičkih pločica, sanitarija, preraspodjelu strujne mreže, vodoinstalaterske radove, ravnanje stropova i zidova, ugradnju ambijentalne rasvjete, klimatizaciju prostora itd”, navodi vlasnica Ema. Najzahtjevniji radovi, kako nam je otkrila, bili su na obnavljanju stolarije jer su htjeli zadržati originalna vratna krila, dovratnike i prozore s griljama. “To je obuhvaćalo skidanje nekoliko naslaga boje, nekoliko serija brušenja i kitanja te bojanje s temeljnom i lak bojom”, objašnjava Ema.
Kako je prvotni wc bio dugačak 6, a širok 1 metar, vlasnici su ga odlučili podijeliti na dva dijela – u jednom je smještena školjka i umivaonik, a u drugom kupaonica s tuš kabinom, koju su povezali sa spavaćom sobom. S obzirom na to da su vlasnici sami uz pomoć članova obitelji renovirali stan, mogli bismo reći da je ovo obiteljska adaptacija. Jedino su ravnanje stropova, gletanje i bojanje zidova te ugradnju klima uređaja prepustili majstorima.
“”Gradilište” nam je bilo na 500 km od mjesta prebivališta s obzirom na to da živimo u Našicama, tako da smo “hvatali” sve produžene vikende i godišnje odmore kako bi odradili potrebne radove prema planiranom vremenskom roku”, ističe vlasnica.
Pored hodnika, stan se sastoji od velike kuhinje s blagovanjem, dnevnog boravka sa starom kaljevom peći te dvije spavaće sobe, a na uređenje je uvelike utjecao ambijent u kojem se stan nalazi.
“Nismo htjeli ići u potpunu klasiku i unositi povijesne stilove, ali opet nismo htjeli zanemariti činjenicu da se radi o stanu iz tog doba. Birali smo materijale (parket, keramičke pločice) koje su se koristile u to vrijeme, ali s modernijom izvedbom (chevron parket) i većim dimenzijama pločica. Izbor završnih lajsni i podnih i stropnih također prate izgled uređenja stanova iz ranijih godina prošlog stoljeća”, govori vlasnica te dodaje kako je što se tiče odabira boja zidova o se okretali modernijem izričaju , pa su koristili jake ali pastelne boje i dnevnu sobu, radi isticanja svjetlosti, pobojali u bijelo.
“Tako pripremljenoj osnovi počeli smo dodavati namještaj, moderan po formi i bojama, ali opet da ne odskače previše po stilu. Policu u dnevnoj sobi , čak smo izradili sami, odnosno svekar na nacrt moga supruga koju je on vidio u jednom restoranu”, otkriva vlasnica.
Ovakvim načinom uređenja ona i suprug htjeli su postići da se svatko tko boravi u stanu, osjeća posebno i da osjeti dah života elite iz doba irskog književnika James Joycea koji je baš u to vrijeme kada je zgrada nastala boravio u Puli.
