Iako se gotovo svaki dan susrećemo s teškim životnim pričama ljudi, nismo ih uvijek zapravo svjesni. Znamo za to, zažalimo nad nečijom sudbinom, ali kao da se to ne događa u našem svijetu, već nekom susjednom. To shvatite tek kada se netko direktno vama javi za pomoć. Ne nekom drugom, baš vama. To mi se dogodilo nedavno – kada sam dobila pismo Filipa i Patrika koji su me zamolili da im uredim sobu. Bila bi to posve uobičajena priča da nije riječ o hrabrim palčićima koji su prerano došli na svijet, ali su se uspjeli izboriti za život. Ni tu njihovim teškoćama nije bio kraj. Godinu dana kasnije ostali su bez oca, pa o njima skrbi samohrana majka.
Pred nama je bilo uređenje dugog i uskog prostora od 11 kvadrata koji bi trebao postati soba za blizanace. Uredili smo im sobu tako da im odgovara sada, ali i za koju godinu kada krenu u školu. Prostor za kladištenje, dva ležaja, ormar, radni stolovi, police – sve to treba nekako stati u sobu, i pritom izbjeći pretrpanost. Iako mališani još ne idu u školu, treba razmišljati dugoročno. Odluka je pala, izradili smo stol u L obliku da obojica mogu učiti. Od kreveta na kat smo odustali, izradili smo dva, jedan kraj drugog. Ispod jednog smo smjestili prostor za spremanje stvari, a osmislili smo i jednu multifunkcionalnu policu.
Ne samo meni, već i cijelom timu koji je radio na rješenju bilo je neizmjerno drago vidjeti mališane kako uživaju u sobi. Od srca smo zahvalni svima koji su sudjelovali u stvaranju dječje sobe, prvenstveno Elgradu na doniranom materijalu za sobu, dečkima iz Tom Lama koji su je montirali, Perfecti Dreams i Aniti Oreški koja je oslikala zid.
Prilog možete pogledati ovdje.
Kako vam se sviđa soba za mališane?
