Dvosobni stan u novogradnji u Čakovcu nije u potpunosti zadovoljavao potrebe Martine i njezina sina Jakova, pa je u dogovoru s izvođačima i projektanom Martina stvorila još jednu malu dječju sobu
Nekoć su interijeri od 48 kvadrata bili jednosobni, u međuvremenu su postali dvosobni, a danas su se, uslijed sve veće potrebe za funkcionalnošću pretvorili u trosobne. I kada nisu izvorno trosobni, vlasnici ih pregrađuju kako bi dobili dodatnu prostoriju, uglavnom za garderobu ili dječju sobu.
Martina je u svom dvosobnom stanu od 48 četvornih metara uspjela tijekom gradnje, u dogovoru s izvođačima i projektantom, promijeniti tlocrt i dobiti još jednu spavaću sobu.
Pregrađivanje dnevnog boravka
Stvaranje sobe značilo je smanjenje dnevne zone u kojoj su mala kuhinja, boravak i blagovanje, ali Martini nije žao zbog ovoga kompromisa, jer osmogodišnji sin Jakov ima svoje malo, ali slatko carstvo i svu potrebnu privatnost.
Isto tako, i mini prostorija u hodniku, predviđena za bojler i perilicu rublja doživjela je izmjene zbog kojih je morala odabrati perilicu i sušilicu u jednom uređaju, a ostatak prostora iskoristiti za police. Umjesto zida, sada su na gospodarski dio stavljene fronte s ogledalima, koje uvećavaju prostor.
Šank umjesto blagovaonskog stola
“Zbog dodatne spavaće sobe i promijenjenog tlocrta morala sam se odreći blagovaonskog stola. No, nimalo nisam požalila, jer mi je kuhinjski šank sasvim dovoljan. Zbog promjena u hodniku nije više bilo mjesta za ormarić s cipelama pa sam za to iskoristila prostor u kupaonici iza vrata. Vrata s ogledalima u hodniku su super rješenje jer nitko ni ne zna da iza toga nešto postoji”, objašnjava Martina.
Ograničen budžet
Ostatak skladišnog prostora riješen je velikim ormarom u Martininoj spavaćoj sobi, ormarom u Jakovljevoj sobi te ladicama ispod njegova kreveta, kojeg je inače izradio djed Drago.
“U ormar u mojoj spavaćoj sobi taman mi sve stane. No, dobro, žensko sam pa da imam još jedan takav, ne bi bio na odmet”, kaže u šali.
Detalji s emotivnom vrijednosti
Tijekom opremanja Martina je, osim maksimalnog iskorištavanja prostora, morala paziti i na financije s obzirom na ograničen budžet. On je uvelike diktirao način uređenja i odabir namještaja, a uvelike je uštedjela na namještaju i detaljima koje je donijela sa sobom ili ih sama izradila.
“Stol i stolice na terasi kao i komoda i radni stolić u dječjoj sobi, svjetiljke sam donijela iz roditeljskog doma, gdje smo prije toga živjeli. Šalaporke na zidu dnevne i spavaće sobe nekad su bile u kući moga pradjeda, a sada sam pobojala i iskoristila za dekoraciju. Kako volim starine, donijela sam sa sobom i bakine zavjese i starinsku dozu za šećer te par komada čajnika koji mi služe za vaze”, otkriva Martina.
S obzirom da je rodom iz brežuljkastog dijela Međimurja s prekrasnom prirodom, unijela je u stan dašak prirode zidnim oblogama s uzorkom kore breze te fotografija unutar šalaporki u spavaćoj sobi. Uskoro će u stan stići i drveni stolić od hrastovine koji izrađuje njezin otac te tepih, za kojim je Martina još u potrazi.
Pored stvari koje je donijela sa sobom, Martina je neke elemente radila po mjeri poput kuhinje, tv komode, vrata i police u gospodarskom kutku te podlogu ispod umivaonika u kupaonici.
