Španjolski arhitektonski studio OOIIO udahnuo je novi život malom stanu u skromnoj stambenoj zgradi izgrađenoj 1960. godine na tadašnjoj periferiji Madrida. Pogledajte kako je originalno osmišljen prostor!
Predstavljamo vam fantastičnu transformaciju stana u zgradi koja je, kada se krenulo s preuređenjem, bilježila 64 godine od izgradnje. Stoga su Joaquín Millán Villamuelas i Federica Aridon Mamolar, arhitekti iz studija OOIIO ovaj projekt nazvali House 64.
U ovom stanu od 71 kvadrat, smještenom na petom katu bez lifta, nekoć je zajedno živjelo devet ljudi. Iskoristivši činjenicu da kuća ima prozore na dva paralelna pročelja, uski središnji hodnik granao se u malene spavaće sobe, jedva dovoljno velike da stane krevet.
Nije bilo dnevnog boravka – djeca su se igrala vani, a jedini zajednički prostor bila je mala blagovaonica. Jedna kupaonica služila je cijeloj obitelji, a svake se noći kauč u dnevnom boravku pretvarao u još jedan krevet. To je bio svakodnevni život tisuća obitelji u Madridu tijekom 1960-ih.
Danas je autocesta koja je nekada prolazila ispred zgrade zakopana ispod velikog parka, zgrada sada ima lift, a u stanu žive samo dvije osobe. Ovo više nije periferija, već rub središnjeg Madrida – sada multikulturalnog grada koji i dalje prima tisuće doseljenika koji traže priliku, ali ovaj put iz cijelog svijeta.
Izvorni stan je potpuno srušen, da bi se stvorio otvoreni, prozračan prostor ispunjen prirodnim svjetlom i s izvrsnom unakrsnom ventilacijom, zahvaljujući dvama paralelnim pročeljima.
Arhitekti su osmislili raspored temeljen na strateškom postavljanju elemenata obloženih pažljivo odabranim bojama, materijalima i teksturama, što je rezultiralo fluidnom, fleksibilnom i visoko funkcionalnom prostornom organizacijom.
Svaki zid djeluje kao prazno platno, na kojem se nalazi određeni materijal koji stupa u interakciju s ostatkom – dio unutar cjeline, tvoreći trodimenzionalni kolaž gdje su teksture, refleksije i suptilni detalji jednako važni kao i način na koji se svaki prostor povezuje s ostalima.
Namještaj igra aktivnu ulogu u ovom stanu bogatom materijalima, teksturama i bojama. Tamnoplava presvlaka sofe spaja se s valovitim metalnim zidom ispred nje, koji se nalazi na vrhu trokutastog plavog ormarića.
Zlatna baršunasta zavjesa odvaja dnevni boravak od spavaće sobe, a njezini nabori odražavaju valovite žute pločice koje oblažu susjedni zid. Nasuprot nje, komoda s tamno maslinastozelenim vratima dodaje još jedan sloj kontrasta. Svjetiljka boje gline usklađena je sa zemljanim tonovima ormara, dok se žuta spaja s nebesko plavom kuhinjskom radnom pločom.
Ova bogata interakcija materijala, boja i prostornih odnosa potpuno je transformirala stan 64 godine nakon njegove izvorne izgradnje. Adaptacija je bila druga prilika za dom koji se besprijekorno prilagodio svijetu koji se mijenja, novoj obitelji i drugačijim načinima života.
