Spavaće sobe smještene su na donjoj, a dnevni prostori na gornjoj etaži ovog zanimljivog dvoetažnog stana u Ljubljani. Studio GAO Architects osmislio je interijer koji prati neobičnu arhitekturu stana, izduženi tlocrt pretvara u prednost, a pažljivim odabirom materijala stvara skladnu i toplu cjelinu.
U novogradnji u Ljubljani, slovenski studio GAO Architects potpisuje projekt nazvan Stan ispod planine, dupleks koji već na prvi pogled privlači neobičnom organizacijom prostora. Umjesto uobičajenog rasporeda, u kojem se dnevni boravak nalazi na donjoj, a spavaće sobe na gornjoj etaži, ovdje je situacija obrnuta. Intimniji, privatni dio stana smješten je dolje, dok je cijela dnevna zona podignuta na gornju etažu, gdje se velikim kliznim staklenim stijenama otvara prema prostranoj terasi.
Takva organizacija nije samo zanimljiv arhitektonski zaokret, već i promišljena odluka koja proizlazi iz karaktera samog prostora. Gornja etaža tako postaje središte svakodnevnog života, mjesto okupljanja i boravka koje se prirodno nastavlja na vanjski prostor. Terasa površine 42 četvorna metra, orijentirana prema zapadu, posebno dolazi do izražaja u poslijepodnevnim i večernjim satima, kada je obasjava toplo zalazeće sunce.
Arhitektura koju je trebalo slijediti, a ne mijenjati
Vlasnikova je želja bila dobiti potpuno namješten i uređen stan, osmišljen kao cjelovita interijerska priča. No, postojeća arhitektura pred autoricama projekta, Petrom Zakrajšek i Urškom Černigoj, postavila je nekoliko zanimljivih izazova. Dug i uzak tlocrt, strop organskog oblika te neuobičajena podjela etaža zahtijevali su individualan pristup i pažljivo planiranje svakog elementa.
Umjesto da pokušaju prikriti specifičnosti prostora ili ih oblikovanjem nadjačati, autorice su odlučile krenuti u suprotnom smjeru. Prihvatile su postojeću arhitekturu i dopustile joj da vodi dizajn interijera. Rezultat je pročišćen prostor u kojem namještaj po mjeri prati geometriju tlocrta, a odabrani materijali i teksture naglašavaju njegove posebnosti. Svaki je element prilagođen konkretnoj poziciji, s ciljem da se prostor iskoristi maksimalno, ali bez osjećaja prenatrpanosti.
Donja etaža: intimnost, teksture i igra refleksija
Donja etaža, površine 71 četvorni metar, zamišljena je kao mirniji i zatvoreniji dio stana. Već pri ulasku pažnju privlači podna obloga od teraca, čiji se uzorak nastavlja stubištem i postaje jedan od prepoznatljivih elemenata interijera. Posebno je zanimljiv način na koji se taj materijal postupno izmjenjuje s drvom. Nekoliko posljednjih stepenica izvedeno je u drvu, čime se postiže nježan prijelaz između različitih tekstura i unosi dodatna toplina.
Spavaća soba, garderoba i kupaonica organizirane su kao niz međusobno povezanih prostorija. Posebno je zanimljivo oblikovan garderobni dio, koji nije ostao tek prolazna zona između dviju prostorija, već je pretvoren u zaseban ambijentalni doživljaj. Ogledalo na stropu i pažljivo odabrane pločice stvaraju zanimljivu igru refleksija, zbog koje ovaj prostor dobiva gotovo scenografski karakter.
Gornja etaža: dnevni život okrenut prema terasi
Usponom stubištem atmosfera se mijenja. Ulazi se u otvoreniji i svjetliji prostor, u kojem se dnevne funkcije nadovezuju jedna na drugu. Prvi pogled usmjerava se prema blagovaonskom stolu, iznad kojeg je postavljeno rasvjetno tijelo od obojenog stakla.
Središnji dio dnevnog boravka zauzima sofa mekih, organskih linija, čiji oblik prati izduženu geometriju prostorije. Njezina forma unosi potrebnu mekoću u interijer, dok se okolni elementi namještaja po mjeri gotovo stapaju sa zidovima. Upravo je to bio jedan od ciljeva autorica, postići da se pojedini komadi ne nameću prostoru, nego da postanu njegov prirodan nastavak.
Posebnu ulogu imaju zidne površine obrađene dekorativnom žbukom. Njihova tekstura nije jednolična, već je rezultat ručnog nanošenja i kombiniranja nježnih, zemljanih nijansi. Ista se obrada pojavljuje i na odabranim komadima namještaja izrađenog po mjeri, čime se dodatno naglašava povezanost arhitekture i interijera.
Uz sofu se nalazi i jedan od najupečatljivijih detalja projekta – ručno klesana skulptura od kamena Lipica. Njezina prirodna tekstura i materijalna izražajnost unose gotovo umjetničku dimenziju u dnevni boravak, stvarajući zanimljiv kontrast pročišćenim linijama ostatka interijera.
No, najveća kvaliteta gornje etaže ipak je njezina povezanost s vanjskim prostorom. Velika klizna vrata omogućuju da se dnevni boravak gotovo neprimjetno nastavi na terasu površine 42 četvorna metra. Zahvaljujući zapadnoj orijentaciji, terasa postaje idealno mjesto za uživanje u posljednjim sunčevim zrakama, a u toplijem dijelu godine funkcionira kao dodatna dnevna zona.
Kada raspored postane prednost
Stan pod gorom zanimljiv je primjer kako netipična organizacija prostora može postati njegova najveća prednost. Premještanjem dnevnih sadržaja na gornju etažu dobivena je otvorena i svijetla zona izravno povezana s terasom, dok je donja etaža rezervirana za privatnost i mir. Jednako je važno i to što su autorice uspjele specifičnosti arhitekture pretvoriti u polazište za oblikovanje, umjesto da ih pokušavaju prikriti.
Teraco, drvo, ratan, dekorativne žbuke i kamen Lipica pritom nisu tek popis lijepih materijala, već pažljivo odabrani elementi koji zajedno stvaraju slojevit, taktilan i nenametljiv interijer. Upravo u toj ravnoteži između jednostavnosti, prirodnih tekstura i arhitektonskih posebnosti leži karakter ovog ljubljanskog dupleksa.
