Sestre Danijela i Bojana Bota pokretačice su brenda Walden Plants. Već nekoliko godina u samom centru Zagreba savjetuju znatiželjnike kako se posvetiti biljkama, koju odabrati i kako se brinuti o njima. Njihova je želja s drugima podijeliti strast i veselje prema biljkama…a sve je počelo s izradom terarija.
Život je doista ljepši kada smo okruženi zelenilom i biljkama, bez obzira radi li se o onima u tegli ili terariju, imamo li jednu ili bezbroj. Često strahujemo hoćemo li se znati brinuti o njima te hoće li preživjeti naš odlazak na godišnji odmor. Zato su tu sestre Bota, Danijela i Bojana koje svoje znanje nesebično dijele svima koji svrate u njihov studio.
Na njihovoj web stranici možete pročitati zanimljive savjete o svijetu biljaka i upisati neku od njihovih zanimljivih radionica. Kod njih doista nikada nije dosadno, a svojom simpatičnošću osvojit će i najveće “biljne” skeptike. Kakva je dinamika njihovog odnosa, kako napraviti terarij i kojim metodama možete biljkama osigurati dugovječnost otkrile su u INDIZAJN TALKU.
Danijela, kada se pojavila ideja za izradom biljnih terarija?
Moj prvi terarij dogodio se slučajno. Prije 6 godina išla sam na satove keramike kod umjetnice Lidije Boševski s kojom sam se znala zapričati o meni omiljenoj temi – biljkama. Lidia mi je u nekom trenu poklonila komadić šumske mahovine, a kako je mahovinu teško usrećiti u kućnim uvjetima pojavio se terarij kao mogućnost da ju smjestimo u povoljnije uvjete visoke vlage zraka. Jednom kad kreneš u tom smjeru, lako te to obuzme i imaš potrebu napraviti i drugi i treći terarij, eksperimentirati dalje s tim malenim ekosustavima koji su samozalijevajući.
Bojana, kako su se vaše ideje, kao grafičke dizajnerice, uklopile u ideju da surađujete sa sestrom?
Danijeli sam, kad je krenula ozbiljnije s Waldenom, pomogla oko vizualnog identiteta, izrade logotipa i pakiranja za terarije, no zapravo sam i njen prvi poslovni klijent. 2019. je moj (u međuvremenu bivši) studio za grafički dizajn “Desto Selo” njezine terarije poklanjao kao poklon poslovnim partnerima za Božić. Moram priznati da nikad nismo dobili toliko oduševljeni feedback od naših klijenata. Kako se s vremenom pojavila ideja i potreba da otvori dućan sa sobnim biljkama nisam dvojila da joj se priključim. Nakon skoro 20 godina u grafičkom dizajnu godila mi je promjena i sad smo skupa svaki dan u dućanu u Kačićevoj, okružene s biljkama i našim divnim kupcima. Nema suludih rokova i danonoćnog sjedenja za kompjutorom, a radim sa sestrom s kojom se odlično slažem. Milina!
Kada ste odlučile otvoriti Walden dućan koga ste imale na umu…kome ste željele ponuditi svoje proizvode?
Nekako se to razvilo prirodno. Nisam nikad imala želju proizvoditi terarije na traci i od toga živjeti, već si taj dio mog posla sačuvati u smislu nečega posebnog u čemu zbilja mogu uživati i izraziti se kreativno. Kako sam inače veliki entuzijast za sobne biljke, otvoriti dućan za i sa sobnim biljkama se nekako prirodno nametnulo. Tu se dosta toga moralo poklopiti. Bojanina želja za promjenom, njezin smisao za estetiku koji dijelim, prostor koji smo pronašle i uredile u Kačićevoj, ali i trend uređenja prostora sa sobnim biljkama. Od veljače 2023. kada smo otvorile vrata do danas taj naš Walden se i mijenja, rekla bi da više ide u smjeru “concept” dućana. Biljke i sve vezano uz njih jesu u fokusu, ali uvodimo stalno neke nove stvari. U principu su to predmeti koji odgovaraju našem ukusu, koje bi same željele imati. Naši kupci dijele taj senzibilitet, zanima ih dobar dizajn i znaju da kod nas mogu pronaći neku dobru teglu ili vazu, ali i zgodan poklon za svaku prigodu.
Osim biljnih terarija vaši klijenti dolaze i po savjete te inspiraciju za uređenje svojih domova. Koja su najčešća pitanja s kojima se susrećete?
Pitanja su pretežito vezana uz odabir vrste biljaka za prostor, održavanje biljaka ili pomoć oko neke biljke s kojom nešto nije uredu. Tu leže najveće nesigurnosti. Rado odgovaramo na sva pitanja, savjetujemo kupce oko odabira biljaka i kako se brinuti o određenoj vrsti. Često to znači da zapravo mi pitamo kupce razna pitanja i potpitanja kako bi došli do idealne biljke za njihov prostor i životni stil.
Često organizirate razne radionice. Pretpostavljamo da je atmosfera opuštena i da biljkoljupci mogu puno toga naučiti?
U Waldenu redovito održavamo radionice izrade biljnih terarija. Ideja je da si svaki polaznik uz našu podršku složi svoj vlastiti terarij, ali da pritom i nauči kako terarij funkcionira i kako se pravilno brinuti o njemu. Također, često imamo goste koji drže radionice na temu koja se uklapa u naš biljni koncept poput izrade vijenaca, razmnožavanja biljaka, izrade svijeća, crtanja biljaka pa čak i tetoviranja biljnih motiva i biljne koncerte.
Je li teško napraviti biljni terarij?
I je i nije. Bitno je imati dobar supstrat za sadnju i koristiti manje biljke kojima paše visoka vlaga, tu su terariji specifični naspram klasičnih sobnih biljaka. No ako imamo dobre materijale, sama izrada nije prekomplicirana, a vrlo je opuštajuća i kreativna.
Koja biste tri savjeta dale koje bi biljkama osigurale „dugovječnost“?
Prva stvar koju smo skloni zanemariti je da je biljkama glavni izvor hrane svjetlost. Svaka biljka, pa i one koje mogu uspijevati u nešto tamnijim uvjetima, treba (barem malo) svjetla. U tom smislu, najbitnije je birati biljke prema svjetlosnim uvjetima koje vladaju u našem prostoru.
Naše ljudsko oko je nažalost sklono precijeniti količinu svjetla koje imamo, a biljke biramo i smještamo u prostoru prema estetici koja nam odgovara. Trebali bi krenuti obrnuto pri izboru biljke – poznavati potrebe određene vrste i razmisliti onda možemo li joj na željenom mjestu pružiti potrebnu količinu svjetla.
Drugi savjet bi bio vezan uz zalijevanje. Sve vrste biljaka traže određenu učestalost zalijevanja, odnosno imaju različite potrebe za isušivanjem zemlje između dva zalijevanja. Uzmimo za primjer dva ekstrema – kaktuse i paprati. Kaktus želi da mu se zemlja sasvim posuši između dva zalijevanja i može dugo stajati na suhom. Nježnoj paprati se smije posušiti tek gornji cm ili dva zemlje. Većina sobnih biljaka je negdje između ta dva ekstrema, žele da im se zemlja posuši do određene dubine unutar lončića i to je bitno znati. Također, kako biljke vodu troše prilikom fotosinteze, brzina kojom će se zemlja osušiti jako ovisi o količini svjetla koju biljka dobiva.
U konačnici, to znači da su savjeti poput “zalijevajte biljku svakih 10 dana” vrlo neprecizne upute i mi ih izbjegavamo davati jer će ta ista biljka puno brže potrošiti vodu na vrlo svjetlom mjestu, a sporije na mjestu gdje dobiva manje svjetla pa ju je u prvom slučaju možda potrebno zaliti svakih 7 dana, u drugom svakih 14 dana.
Svjetlosni uvjeti se dakako i mijenjaju promjenom godišnjih doba pa i to treba uzeti u obzir. Stoga preferiramo davati savjete poput na primjer “zalijte biljku kad se gornja polovica zemlje posuši”. To je onda idealan trenutak, a nakon koliko dana će se to dogoditi od zadnjeg zalijevanja ovisit će primarno o tome gdje biljka stoji, koliko svjetla dobiva, koliko je toplo na tom mjestu i slično.
Treći savjet je promatranje. Biljke na vrlo suptilne načine pokazuju da im nešto ne odgovara. To može biti neka promjena u formi, na primjer blago spuštanje ili uvijanje lišća, diskoloracija na lišću, žućenje, neke flekice. Ako promatramo naše biljke i pregledavamo ih redovito, lakše ćemo uočiti te sitne promjene i moći ćemo reagirati na neku nepovoljnu pojavu.
Možda je biljku potrebno češće zaliti ili ju previše zalijevamo, možda ne dobiva dovoljno svjetla ili joj prejako sunce smeta? Možda ima nekog štetnika? Možda je to normalno za tu vrstu?
Promjene na biljkama ne moraju biti nužno razlog za paniku, ali primijetiti ih je prvi korak u učenju o našoj biljci. Onda možemo konzultirati literaturu ili nekoga iskusnijeg od nas.
