Lucia-Maria Fatović uvela nas je u fantastičan svijet suhog cvijeća u kojem svaka slika priča svoju unikatnu priču. Još iz školskih dana znamo da je o biljkama i prirodi najjednostavnije učiti kroz sušenje i njihovo slaganje u herbarije. Lucia-Maria pažljivim odabirom cvijeća koje je sama uzgojila slaže prava umjetnička djela.
Herbarij studio rezultat je velike ljubavi Lucije-Marije Fatović prema biljkama. Upravo su je rad u vrtu, metode pokušaja i pogrešaka i otkrivanje kako koja biljka „diše“ potaknuli da ih očuva u formi estetskog herbarija. Trajnice nabavlja od domaćih OPG-ova, a trudi se starinske sorte sačuvati od zaborava. U novom INDIZAJN TALKU provela nas je kroz proces izrade herbarij slika i podsjetila se kako je sve počelo.
Ideja za izradom herbarija kod vas se dogodila spontano. Presudan je bio jedan vrt koji ste krenuli uređivati. Kako se razvila ideja da ozbiljnije posvetite ovoj zanimljivoj formi?
Tako je, presudno je bilo uređenje vrta. Cilj mi je bio ozeleniti okućnicu, aktivirati jedan živi organizam koji vrt zapravo i jest, prilagoditi se podneblju i stvarati vrt koji bi imitirao netaknutu prirodu. Potom je prilikom sadnje, a onda i motrenjem vrta rasla ideja o očuvanju tih biljnih jedinki u formi estetskog herbarija. Vjerujem da osim u znanosti zaslužuju svoje mjesto i na zidovima raznih interijera kao zadivljujući eksponat koji nas podsjeća na važnu ulogu prirode, ali i kao nenametljive podsjetnike na krhkost i snagu života. Hrvatska je geografski malena zemlja međutim njezino prirodno bogatstvo je nevjerojatno, a mene je vukla želja za očuvanjem jedinki koje su karakteristične za naše podneblje i učiniti ih trajnim i vrijednim eksponatom. Osim autohtonih tu su svakako i alohtone jedinke koje čine vrt i s kojima se služim u izradi slika.
Boravak u vrtu uvijek je inspirativan. Koliko ste mu posvećeni?
Vrt je uvijek inspirativan, ali je istovremeno i zahtjevan. Posvećena sam mu maksimalno sukladno vlastitim mogućnostima budući da je svako vrtlarenje fizički teško tu ima brojnih uspona i padova. Uvijek je nepredvidivo, iznenadi i ugodno i neugodno. Baš na jesen kad sam sijala različak uočila sam da uopće nije niknuo, ne znam zbog čega i morala sam se pomiriti da ga ovo proljeće neću imati, a posljedično da neću imati ni materijala za izradu slika. Međutim na jednom dijelu vrta kojeg sam zbog stjecaja okolnosti morala zapustiti (a tu sam ga sijala prije par godina) na proljeće sam uočila cijelo polje njega i maka.
Je li izrada herbarija kompliciran proces? Po čemu se vaš pristup razlikuje od nekog “amaterskog” pristupa?
Izrada herbarija jest kompliciran proces jer prvenstveno radim s materijalom kojeg sama sadim, uzgajam i sijem i kojeg pratim kroz čitav proces rasta, a koji ponekad kompletno podbaci. Na primjer, cvatnja se uopće ne dogodi ili sjeme ne niče, a nema se više vremena za ponoviti sjetvu i doslovno morate čekati punu godinu dana do ponovne berbe u nadi da će uspjeti. Isto tako izrada herbarij slika zahtjeva strpljivost i pedantnost jer se radi s krhkim materijalom. Istaknula bih da nam je svakako zajedničko ljubav prema cvijeću/biljkama, ali ono što nas razlikuje je zapravo kontinuiran svakodnevni rad koji obuhvaća kompletnu predanost vrtu kroz sva godišnja doba i rad u studiju u kojem slike nastaju čiji proces je zaista dug jer nekad ovisno o zahtjevnosti i po nekoliko mjeseci je potrebno da se projekt završi.
Koje su se biljke pokazale kao najzahvalnije za izradu slika? Imate li one
najdraže?
Uh teško mi je izdvojiti najdraže jer su sve nekako različite i zanimljive. Upravo ta različitost meni omogućuje da je svaka slika unikatna, ali vrlo zahvalne su baš one koje mnogima možda na oko djeluju kao korov i to samo zato što pojedinci nikad nisu imali priliku vidjeti ih drugim očima ili iz drugog kutka ili pak one koje su sitne da jednostavno promaknu promatračima jer nisu toliko upadljive kao neke druge. Izdvojila bi svakako mošusni sljez, poljski kukolj, različak, neven, damaščanska crnika i razne ukrasne i poljske trave.
Kako izgledaju vaše radionice? Koji profil ljudi dolazi?
Za radionice pripremim sav potreban materijal. Papir, kistove, ljepilo i najvažnije sušeno cvijeće i bilje iz vlastite zbirke. Nastojim ukratko objasniti cijeli proces od uzgoja do berbe i prešanja i potom posljednju fazu koja uključuje izradu kompozicije i lijepljenje. Raznih je tu profila ljudi kao što je i raznog cvijeća kojeg nosim pa tako volim naglasiti da je bioraznolikost kako biljna tako i ljudska najbogatija ljepota.
Kakve planove imate za budućnost?
Svakako nastavljam ovim tempom iako ne planiram predaleko jer prilikom planiranja djelovanje se suzi ili čak potpuno izmakne. Volim fleksibilnost i trudim se biti otvorena za promjenu koja možda nije uvijek ugodna, ali sam to baš kroz vrt i izradu slika najviše i naučila. Naravno okvirni obrasci za budućnost svakako postoje poput toga da ću i dalje eksperimentirati s vrtlarenjem i nastaviti saditi, kultivirati i zasijavati poljsko cvijeće s ciljem očuvanja bioraznolikosti, skupljati vlastite herbarij zbirke i stvarati botaničke slike. Raduje me kad uočim u svom vrtu pčele i ostale korisne kukce to mi samo potvrdi da sam na dobrom putu i da u toj simbiozi ima za svakog po nešto, a rezultat tog mog cjelogodišnjeg rada vidljiv je u slikama koje krase interijere i koje nas podsjećaju da nismo kao vrsta jedini, a ponajmanje
najbitniji na ovoj planeti.
