Ranko Ajdinović suvremeni je hrvatski slikar čija umjetnička djela krase mnoge domove diljem svijeta. Kolekcionari iz Pariza , New Yorka, Verone i Amsterdama te mnogih drugih gradova uživaju u njegovoj vibrantnoj igri bojama.
Slikar Ranko Ajdinović rođen je 1983. u Karlovcu te je diplomirao slikarstvo na Arthouse College of Visual Arts u Ljubljani. Svoj kreativnost izražava kroz apstraktno slikarstvo koje karakterizira izražajna koloristika i dinamična kompozicija. Kao umjetnik doista ne miruje, još par dana, ako se zateknete u Karlovcu možete pogledati izložbu “Refleksije nevidljivog”. Kako su rijeke njegova velika inspiracija, tako je i ova izložba smještena u prostoru popularnog slatkovodnog akvarija Aquatika.
Za svoj rad kaže: “Najčešća tehnika koju koristim je akril, a stilovi mojih slika su apstraktni – suvremeni, jer mi kao takvi, bez klišeja, dopuštaju da slikam iz srca te da u punom svjetlu izrazim svoju unutrašnjost. Početak izrade a posebice pogled na završenu sliku, ispunjava me zadovoljstvom i ushićenjem, što bih isto volio da doživi i promatrač moje slike.”
Završili ste Arthouse College of Visual Arts u Ljubljani. Kako ste se opredijelili za apstraktno slikarstvo?
Apstraktno slikarstvo najbolje opisuje moj izraz. Najvažnije mi je imati slobodu u pristupu slikanju, kako bih se mogao potpuno prepustiti i izraziti ono što dolazi iznutra. Imao sam i figurativne faze, ali otprilike prije 12 godina naslikao sam svoju prvu apstrakciju. Taj trenutak kada sam pogledao završenu sliku bio je prekretnica. Osjetio sam snažnu radost i ispunjenje, kao da sam otkrio neki dublji dio sebe. Ta noć bila je ključna – kroz to iskustvo sam zaista pronašao svoj umjetnički put.
Koji umjetnici utječu na vaš rad?
Nemam jednog dominantnog uzora, ali postoji nekoliko umjetnika koji su me nadahnuli. Kandinsky me oduševljava svojim duhovnim pristupom apstrakciji. Kod Paula Gauguina me privlači njegov iskonski osjećaj za boje, dok kod Picassa posebno cijenim njegovu potragu za slobodom izraza i povratak jednostavnosti – onoj dječjoj, instinktivnoj.
Koje formate slika najviše volite izrađivati?
Najviše volim raditi na većim platnima – najčešće od 100 cm pa naviše. Velika ploha mi daje prostor za slobodu i spontanost. U tom prostranstvu dolazim do stanja potpune prepuštenosti, a tada nastaju moji najautentičniji radovi.
Gdje crpite inspiraciju? Jesu li karlovačke rijeke “neizbježna” inspiracija za nekoga tko živi i stvara u Karlovcu?
Inspiracija mi dolazi prirodno i spontano. Bilježim svijet i situacije koje me okružuju, ali primarno me zanima ono što se krije ispod površine – unutarnja pojavnost svega što vidim i doživim. Glavni izvor inspiracije nalazi se u meni – to je ona unutarnja Esencija zbog koje jesam to što jesam. Zanimljivo je da su svi najpoznatiji karlovački slikari, bilo da su radili figurativno ili apstraktno, u nekom dijelu svog opusa crpili inspiraciju iz karlovačkih rijeka. Kod mene je isti slučaj. Još od djetinjstva opijen sam njihovom ljepotom. To je jedna duboka, trajna ljubav. Gledano iz aspekta vanjskih utjecaja, rijeke su zasigurno jedan od mojih najvećih izvora inspiracije. Kroz svoje slike prenosim osjećaje koji se u meni rađaju dok promatram te čudesne, žive vode Karlovca.
Kakav osjećaj imate kada završite sliku?
Kad mislim da je slika pri kraju, sjednem u svoju “kreatorsku stolicu” i prvo je promatram analitički – tražim ravnotežu, kompoziciju I općenito gledam da li je sve na “svome mjestu”. A onda dolazi važniji dio: promatram je unutarnjim okom, osluškujem osjećaj. Kad taj osjećaj kaže da je slika gotova, često je to popraćeno gotovo duhovnim mirom. Ponekad još satima nakon završetka samo gledam sliku, upijam je. Taj dio procesa promatranja čini barem 50% samog slikanja. Kroz to pomatranje često se rađaju ideje za nove slike.
Kako se vaša slika našla na stranicama časopisa Elle Decor Njemačka?
Kontaktirali su me izravno iz redakcije Elle Decor Njemačka. Izrazili su oduševljenje mojim radom i rekli da me žele predstaviti u jednom od narednih izdanja. Bio je to veliki kompliment i potvrda mog dosadašnjeg puta.
Vrata svog ateljea povremeno otvarate zainteresiranim sugrađanima. Kakvi su vaši dojmovi i na koja zanimljiva pitanja odgovarate?
Moj atelje je otvoren za posjetitelje uz prethodnu najavu. Povremeno organiziram i dane otvorenih vrata kada se posvećujem samo druženju i umjetnosti. Puštamo gramofonske ploče, razgovaramo o mojim slikama i inspiracijama. Ljude najčešće zanima proces stvaranja, ideje i emocije koje stoje iza rada. Iako se neka pitanja ponavljaju, svaki posjet donosi novu energiju i drukčiju perspektivu, pa su i odgovori uvijek svježi.
Tko su vaši kupci? Gdje se sve nalaze vaše slike?
Moje slike nalaze se na gotovo svim kontinentima. Najviše ih ima u SAD-u, gdje je više od 100 mojih radova kod privatnih kolekcionara. Prisutan sam i u Parizu, Londonu, Beču, Amsterdamu, Budimpešti… Moje slike su dio privatnih i javnih kolekcija – od kolekcije De De Bridgewater (dvostruka dobitnica Grammyja) do hrvatskih kolekcija poput Krajačić. Radove kupuju I galerije, velike kompanije i individualni kolekcionari.
U slatkovodnom akvariju “Aquatika” može se pogledati vaša izložba “Refleksije nevidljivog”. Kako ste došli na ideju da je tamo postavite?
Izložba “Refleksije nevidljivog” trenutno je postavljena u Aquatici u Karlovcu i bit će otvorena do 2.6.2025. Aquatika je sjajan projekt koji uz svoju primarnu funkciju ima i snažnu kulturnu dimenziju. Ravnateljica mi se javila s idejom suradnje, a meni se ta sinergija odmah svidjela. Odrastao sam uz rijeku Koranu, i odlučio sam tematski povezati izložbu s njenim krajolicima i refleksijama.
