Povratak prirode u interijere, unošenje vintage i unikatnih elemenata u interijere izvrsno se ogleda na primjeru radova Andreja Kragulja. Pod okriljem svoga brenda Krug Rug izrađuje jedinstvene mini tepihe koji savršeno funkcioniraju i kao tapiserije. Više o Andreju i njegovu radu saznajte u intervjuu koji slijedi u nastavku!
U vremenu masovne proizvodne i potrošnje svega, pa tako i predmeta za dom, u kojima češće nego oni prije nas radimo makeovere i izmjene i to bez previše razmišljanja, može se lako izgubiti osjećaj za kreiranje doma koji ima karakter. Biti okružen predmetima koji imaju priču i koji govore o našim ukusima i osobnosti iznimno je bitno, a tako često zanemareno.
Kreativac Andrej Kragulj koji živi i radi u Beogradu svojim tepisima kao da nas podsjeća da to ne zaboravimo. Istovremeno, vraća nam ljubav prema ručno izrađenim predmetima, prirodnim materijalima i vintage estetici koja je savršena protuteža modernim interijerima.
Upoznajte Andreja i njegove kreacije kroz razgovor i fotografije.
Čime ste se bavili prije izrade tepiha i stvaranja brenda Krug Rug?
Moj profesionalni put vodio je kroz premium retail segment, u kojem sam dugo uspješno radio i upoznao suštinu kompletnog posla, kao i percepciju luksuza kod ljudi na ovim prostorima. Izrada tapiserija pojavila se kao prekid tog kontinuiteta, ali i kao njegova suštinska nadogradnja. Bio je to namjerni pomak ka sporijem, ali vrlo slučajnom poslu i objektima koji nastaju kroz maštu i vrijeme. Tehnike koje sada koristim za izradu tapiserija i tepiha sam savladao sam u New Yorku, tako da sam u tom smislu samouk.
Što je kod vas bilo prije – ljubav prema interijerima i detaljima ili vuni kao mediju i ručnom radu?
Interijer i detalji su bili početna točka. Istovremeno, oduvijek me je privlačila filozofija unikata i ručnog rada kao svojevrsna antiteza masovnoj proizvodnji koja nas okružuje. Vuna je došla kasnije, ne kao estetska odluka, već kao logičan odgovor – materijal koji može nositi teksturu, težinu i tišinu u prostoru.
Jeste li se kad prije okušali u radu s vunom? I čime vas je osvojila?
Prije ovog rada nisam imao iskustva s vunom. Upravo ta nepoznatost bila je ključna. Vuna me je osvojila time što ne trpi brzinu ni površnost. Doživljavam je kao materijal koji zahtjeva potpunu posvećenost, ali zauzvrat pruža trajnost, toplinu i snažan identitet.
Živimo u vremenu hiperprodukcije jeftinih stvari za dom. Drago bi nam bilo da nas demantirate i kažete da baš nije tako.
U vremenu u kojem živimo, ručni rad je postao svojevrsni luksuz. Okreću mu se posvećeni klijenti koji traže unikatnost, individualnost i dublji odnos s predmetima koje unose u svoj prostor. Hiperprodukcija postoji, ali paralelno s njom raste i potreba za predmetima koji imaju jasnu namjeru, porijeklo i trajnu vrijednost. Oni postaju moderna umjetnička djela koja svakodnevno koristimo.
Koliko je zahtjevna izrada tepiha?
Proces je fizički zahtjevan i mentalno intenzivan. Vreme izrade zavisi od formata i kompleksnosti, ali gotovo uvijek podrazumijeva višetjedni rad. To nije samo tehnički proces, već kontinuirano donošenje odluka i prilagođavanje tijekom samog rada.
Otkrijte nam proces izrade tepiha. Radite li skice prije?
Sve počinje idejom i skicom. U slučaju rada za konkretne klijente, proces započinje razgovorom i jasnim razumijevanjem njihovih želja, prostora i načina na koji žive. Ono što nastaje trebalo bi biti više od objekta – tepih ili tapiserija koja će im svakodnevno uljepšavati život i postati dio njihove rutine i intime. Stvara se inicijalna skica o kojoj se diskutira, biraju se konkretne boje vune i klijenti se educiraju o tome što mogu očekivati od proizvoda a što ne, kao i to kako će o njemu brinuti.
Je li vam se dogodilo da imate jednu vrlo detaljno osmišljenu ideju, a tepih u finalu izgleda potpuno drugačije?
Da, i to smatram važnim dijelom procesa. Kada se rad udalji od početne ideje, to obično znači da je uspostavljen dijalog između namjere i materijala, i da je rezultat iskreniji od prvobitnog plana.
Jeste li od početka izrade imali ideju da tepisi ne budu isključivo za pod, nego i tapiserije?
Da. Ova djela doživljavam kao umjetnička. Njihovim postavljanjem na zid zaokružuje se jedan krug – tepih izlazi iz isključivo funkcionalne uloge i dobiva potpuno novu dimenziju, postajući ravnopravan vizualni i prostorni akter.
Kako vam se čini dizajnerska scena u Beogradu?
Scena je fragmentirana, ali vitalna. Upravo u toj neujednačenosti vidim njezin potencijal. Postoji sloboda da se razvija osobni jezik i autentičan izraz, bez jasnog pritiska jedinstvenih trendova. Volio bih da više viđam tuđe radove i da postoji jasniji duh tog stvaralaštva jer je to dobra inspiracija.
Nedavno ste u Beogradu otvorili prostor „U krug“ koji ima vrlo zanimljiv i neuobičajen koncept… Kojom ste se idejom vodili?
„U krug“ nije zamišljen kao klasičan showroom. Više kao okvir za iskustvo. Mjesto gdje radovi postoje u realnom prostoru i vremenu, bez žurbe i bez stroge hijerarhije, u stalnom kruženju ideja, ljudi i objekata. Spoj tepiha i moderne kafeterije je rezultat mojih ideja u posljednjem periodu – kako da napravim prostor koji je živ i razigran, baš kao i moji tepisi.
Tepisi, tapiserije, mini taburei, prostor… što iduće možemo očekivati od vas?
Gode mi izleti u dizajn namještaja, u rad s komercijalnim prostorima i u razigranost tog tipa. Želim oživjeti tepih kao tehniku na sve načine na koje mogu zamisliti, da ih uvodim u prostore oko nas na najrazličitije načine i u što širem kontekstu.
