Blight Rayner Architecture i Snøhetta stvorili su kazalište u Australiji koje funkcionira poput savršeno ugođenog glazbenog instrumenta. Iza upečatljive staklene fasade krije se fleksibilan auditorij i tehnološki napredna scenska infrastruktura.
Australska savezna država Queensland dobila je novu arhitektonsku znamenitost: kazalište Glasshouse, izgrađeno kao proširenje Centra za scenske umjetnosti Queenslanda (QPAC). Prostor s 1500 mjesta osmišljen je da bude što svestraniji, sposoban ugostiti sve, od baletnih predstava do simfonijskih koncerata i glazbenog kazališta.
Ključna značajka zgrade je konzolni prvi kat, koji se uzdiže šest metara direktno iznad raskrižja dviju ulica. Ovaj dizajn povećao je iskoristivi prostor i dao kazalištu prepoznatljivu siluetu.
Fasada je izrađena od sedam metara visokih, valovitih staklenih panela, djelomično nadopunjenih crnim keramičkim umetcima za smanjenje odsjaja i topline.
Iza prozirne ljuske nalazi se predvorje, jasno vidljivo s ulice, koje se pretvara u jedinstvenu urbanu scenu. Dizajn je inspiriran pjesmom umjetnice Lille Watson o vodama rijeke Brisbane.
Predvorje je dizajnirano da bude što svjetlije i prozračnije. Nasuprot tome, auditorij je uređen u tamnoj paleti boja s ukrasima od eukaliptusa i tamnozelenim tepihom. Ovaj dizajn pojačava fokus na pozornici i poboljšava akustiku.
Gledalište ima 1500 mjesta: 1000 u parteru i 500 na balkonu. Udaljenost od pozornice do najudaljenijeg sjedala je samo 28 metara, što stvara osjećaj bliskosti zbivanju.
Dvorana je zamišljena kao transformabilan prostor. Orkestarska jama sastoji se od tri neovisne platforme koje se mogu podizati ili spuštati, prilagođavajući pozornicu raznim formatima izvedbi i koncerata.
Iznad pozornice nalazi se toranj sa stotinama automatiziranih mehanizama za scenografiju, rasvjetu i zavjese. Sedam krovnih prozora simboliziraju slivove Queenslanda i upućuju na kulturnu baštinu autohtonih naroda regije.
