Otvoren krajem prošle godine, dolaskom ljeta i turista pješački most u Trogiru postao je glavna atrakcija zbog svog oblika i rupe. A dodatnu posebnost i potvrdu popularnosti daje mu i ugledna nagrada koju je nedavno dobio!
Trogir je omiljena turistička destinacija i to ne samo zbog činjenice da je na obali i nudi prekrasne plaže, blizinu otoka Čiova i dobru prometnu povezanost, nego i zbog svojih starina. Katedrala sv. Lovre, tvrđava Kamerlengo, palača Ćipiko i brojni samostani te prekrasna riva doista su vrijedi pažnje. Nedavno se ovim drevnim atrakcijama u gradu pod zaštitom UNESCA pridružila i jedna nova građevina koji turisti ne propuštaju obići, fotografirati se ili pričekati večer kada ona postaje još atraktivnija.
Riječ je o novom mostu s ‘rupom’ preko kanala Foša, koji je nemoguće ne primijetiti jer se nalazi u centru Trogira. Most koji spaja staru gradsku jezgru s tržnicom i parkiralištem svečano je otvoren krajem prošle godine. A sada njegova ljepota i posebnost dolazi potpuno do izražaja. Tome uvelike doprinosi i nagrada struke koju je nedavno most dobio.
Most iza kojega stoje Luka Cvitan i Antonio Vuletić iz splitskog arhitektonskog studija Prostorne taktike dobili su na NCE Bridges Conference and Awards koju organizira britanski časopis New Civil Engineer proglašen je najboljim mostovnim projektom godine.
Žiriju sastavljenom iz svijeta građevine i arhitekture prepoznao je u ovom pješačkom mostu ne samo inovativnu konstrukciju, nego i arhitektonsku vrijednost i estetiku te uklopljenost u ambijent grada s bogatom povijesti.
Most na Foši odabran je između 127 prijava u 17 kategorija i nagrađen zbog svog osjetljivog dizajna unutar UNESCO-ve svjetske baštine – promišljene ravnoteže povijesti, umjetnosti i inženjerstva.
Most na Foši, čija je izgradnja stajala milijun eura, dug je 30 metara, a širok 10 metara. Visina mosta od četiri metra omogućava da ispod njega nesmetano prolaze manje brodice.
Pored okruglog otvora, odnosno praznine usred konstrukcije, most je poseban i zbog svoga nagiba od 10 posto koji je morao postojati zbog specifičnosti prostora kao i ugrađenih sjedalica i mreža za sjedenje. Time je most na Foši postao i mjesto predaha i uživanja u pogledu na kanal, more i vizure grada.
