Laureat arhitektonskog Oscara, prestižne Pritzkerove nagrade za arhitekturu u 2026. godini je Smiljan Radić, čileanski arhitekt hrvatskog podrijetla.
Čileanski arhitekt hrvatskih korijena Smiljan Radić proglašen je dobitnikom Pritzkerove nagrade za arhitekturu za 2026. godinu zbog svojih zgrada koje su “odmah prepoznatljive, a opet konceptualno neuhvatljive”.
Radić, koji je 1995. godine osnovao svoj studio Smiljan Radić Clarke u Čileu, proglašen je 55. dobitnikom nagrade, koja se smatra najznačajnijom u području arhitekture. Ovogodišnji žiri, kojim je predsjedavao čileanski arhitekt Alejandro Aravena, pohvalio je 61-godišnjeg Radića za njegovo eksperimentiranje i rad koji temeljito obuhvaća ljudsko postojanje.
Radič je inače najznačajniji čileanski arhitekt. Rođen je u Santiagu 1965. godine u imigracijskoj obitelji hrvatskih korijena (djed mu je 1919. godine s Brača otišao u Čile).
„Kroz opus smješten na raskrižju neizvjesnosti, eksperimentiranja s materijalima i kulturnog pamćenja, Smiljan Radić favorizira krhkost nad bilo kakvim neopravdanim polaganjem prava na sigurnost. Njegove zgrade djeluju privremeno, nestabilno ili namjerno nedovršeno, gotovo na rubu nestanka. No, one pružaju strukturirano, optimistično i tiho radosno sklonište, prihvaćajući ranjivost kao intrinzični uvjet životnog iskustva“, navodi se u obrazloženju žirija.
Žiri je usporedio Radićev rad s “percepcijom vremena”, navodeći da je teško riječima opisati kvalitete njegove arhitekture.
„Prenijeti kvalitete njegovog arhitektonskog rada govornim jezikom intrinzično je teško, jer u svojim dizajnima radi s dimenzijama iskustva koje su odmah opipljive, ali izmiču verbalizaciji, poput same percepcije vremena: neposredne, a opet konceptualno neuhvatljive. Njegove zgrade nisu zamišljene jednostavno kao vizualni artefakti; one zahtijevaju utjelovljenu prisutnost“, nastavlja se u objavi žirija.
Radić je diplomirao na Katoličkom sveučilištu u Čileu 1989. godine i, kroz svoj istoimeni studio, postao je najpoznatiji po konceptualnoj stambenoj arhitekturi i dizajnu paviljona.
Godine 2014. dobio je narudžbu za dizajn hvaljenog Serpentinskog paviljona, odlučivši se za zatvoreni, poluprozirni dizajn koji podsjeća na stijenu.
Njegovo najprepoznatljivije djelo je vjerojatno crna kuća nastala između 2010. i 2012. godine koju je arhitekt nazvao Kuća za Pjesmu pravog kuta.
Temeljena na seriji slika francuskog arhitekta Le Corbusiera, kuća je okružena dramatičnom šumom u Vilchesu u Čileu, a ima izbočene krovne prozore i prozore s monitorima. Međutim, unatoč gotovo sablasnoj fasadi, unutarnje dvorište i detalji od svijetlog drva učinili su kuću iznenađujuće prostranom. Ova struktura pokazuje Radićevu predanost napetosti između impozantne vanjštine arhitekture i nježnije prirode ljudi koji je doživljavaju.
Osvrćući se na svoju pobjedu, Radić je rekao da mu je cilj da njegov rad nosi emocionalnu prisutnost.
„Arhitektura postoji između velikih, masivnih i trajnih oblika. Strukture koje stoljećima stoje pod suncem, čekajući naš posjet, i manjih, krhkih konstrukcija, prolaznih poput života muhe, često bez jasne sudbine pod konvencionalnim svjetlom“, otkriva svoje poimanje arhitekture Smiljan Radić.
„Unutar ove napetosti različitih vremena, nastojimo stvoriti iskustva koja nose emocionalnu prisutnost, potičući ljude da zastanu i preispitaju svijet koji ih tako često ravnodušno promatra“, dodao je.
Posljednjih godina Radić radi na sve većim projektima. Godine 2018. projektirao je Teatro Regional del Bíobío u Concepciónu u Čileu, zajedno s arhitektima Eduardom Castillom i Gabrielom Medrano. Struktura ovog zdanja sadržavala je PTFE postavljen preko cik-cak betonske konstrukcije.
Njegova upotreba jednostavnih materijala i zabata, kao u njegovoj rezidenciji Prism House + Terrace Room, utjecala je na mnoge druge suvremene čileanske projekte. Osim same arhitekture, njegov rad se ističe i u svijetu mode. Godine 2021. Radić je dizajnirao napuhani prozirni balon za reviju modnog brenda Alexander McQueen .
Godine 2017. Radić je osnovao Fundación de Arquitectura Frágil za promicanje eksperimentalne arhitekture.
Druga priznanja dodijeljena Radiću uključuju Memorijalnu nagradu Arnolda W. Brunnera Američke akademije umjetnosti i književnosti 2018. i Veliku nagradu na Panameričkom arhitektonskom bijenalu u Quitu 2022.
Vrijeme današnje objave iznenadilo je mnoge zbog kontroverzi oko nagrade, nakon otkrića da se direktor Zaklade Pritzker, Tom Pritzker, često spominjao u e-mailovima koji se odnose na osuđenog seksualnog prijestupnika Jeffreyja Epsteina. Krajem veljače, Zaklada Pritzker, koja dodjeljuje nagradu, objavila je da će dodjela biti odgođena.
Nagradu je 1979. godine ustanovio Tomov Pritzkerov otac, Jay Pritzker, iz Hyatt Hotel Corporation, iz koje je Tom Pritzker dao ostavku nakon otkrića. Međutim, relevantnost nagrade ostaje neupitna.
