Poznati njemački konceptualni umjetnik Carsten Höller predstavio je privremenu instalaciju u St. Moritzu, poigravajući se s percepcijom prostora.
Ružičasti vrtuljak – što je toliko posebno u vezi s njim? Čini se kao ništa posebno: jarka svjetla, klasična silueta… Ali Carsten Höller, poznat po svojim konceptualnim instalacijama, ne bi ga tek tako napravio. Umjetnik nije htio samo ljude provozati na vrtuljku iz njihovog djetinjstva, već se poigrati s njihovom percepcijom prostora i vremena.
Lokacija je savršena: hotel Kulm u St. Moritzu, okružen šumama, planinama i klizalištem u blizini… Sve se to ogleda u ružičastim ogledalima.
Neobičnije od upečatljivog dizajna je vrijeme kojim se vrtuljak kreće. On napravi krug svake dvije minute, što se može činiti vrlo sporim. Ali ako poznajete Höllera, to je zapravo brzo: jednom je stvorio vrtuljak koji se okretao cijeli dan! Kretanje je moralo biti jedva primjetno.
Vrijeme kao da se rasteže na ovom vrtuljku: umjesto brzine i uzbuđenja, umjetnik nudi meditativnu šetnju. Na taj način želi skrenuti pozornost na osjećaj pravilnosti, ritma, iščekivanja… i, naravno, zbuniti gledatelja.
Ogledala na vrtuljku su kaleidoskop odraza: klizači, skijaši, drveće, snježne padine, sunčeva svjetlost i sitne žarulje… Zahvaljujući tako sporoj brzini, čovjek može cijeniti ljepotu ove slike, doživjeti bestežinsko stanje. I istovremeno se osjeća dijelom ovog prostora – moglo bi se reći da svaka osoba postaje Höllerov suautor, dodajući svoju siluetu skulpturi na vrtuljku.
Sam Höller svoje vrtuljke naziva “strojevima zbunjenosti”. Umjetnik ih opisuje kao “skulpture s ljudima unutra, koje animiraju njihovu beživotnu mehaničku rotaciju”. Cjelokupni dizajn je prilično jednostavan: dva dijela strukture, obložena s 12 zrcalnih ploča, okreću se u suprotnim smjerovima.
Jednostavan mehanizam i nekoliko optičkih iluzija pomogli su umjetniku da postigne zanimljiv efekt. Sve to nadopunjuje popis pjesama koje je birao umjetnički direktor Kulma, Arman Nafei. Vrtuljak mogu posjetiti, a ne samo gosti hotela.
