”Kavarna Lolita Eipprova” u samom središtu Ljubljane oduševljava svojim izgledom i ponudom goste, ali i struku. Preslatki kafić i slastičarnu poznati portal Dezeen uvrstio ga je među top pet svjetskih barova, a Restaurant & Bar Design među sedam najljepših kafića u Europi
Proljeće koje stiže polako budi putnika u nama, zar ne? Toplije vrijeme donosi i planove za godišnji odmor, ali i one vikend izlete u neke bliže destinacije i posjet gradovima u susjedstvu. Predlažemo vam Ljubljanu – uz šetnju gradom, posjetu nekoj galeriji ili muzeju, ono što nikako ne smijete zaobići je kafić i slastičarna u centru grada.
Za odlazak u neobičnu “Kavarnu Lolita Eipprova” postoji puno dobrih razloga. Prije svega zbog ugodnog i originalno uređenog ambijenta, ali i ponude malo drugačijih slastica i sladoleda.
Na sve ovo ni struka nije ostala imuna: poznata internetska platforma Dezeen koja svake godine dodjeluje nagrade u sferi dizajna i arhitekture uvrstila je Lolitu Eipprovu među top pet svjetskih barova, a Restaurant & Bar Design među sedam najljepših kafića u Europi!
U Loliti Eipprovoj doista ćete imati dojam da ste ušetali u neko davno doba – taj starinski šarm ga čini uistinu jedinstvenim. Uz uživanje uz kavu i kolač vrlo će inspirativan biti i interijer, za čiji je izgled zaslužan slovenski dizajnerski studio Triiije.
Posebnost u koncipiranju ovoga prostora je korištenje recikliranih materijala kako bi se stvorila sjajna mješavina uzoraka i tekstura. Većina materijala i namještaja za korištenih za opremanje ovog kafića preinačena je iz prijašnjeg interijera ili je nabavljena iz ‘druge ruke’ – sajmova starih stvari ili pak od ostataka renoviranja drugih interijera.
“U uređenju ovoga prostora pošli smo od pitanja jesu li nam doista potrebni novi materijali kako bismo stvorili konceptualno jak i ugodan interijer. Smanjili smo sate u uredu i maksimalno povećali rad na licu mjesta, i predano stvarali topao i gostoljubiv ambijent”, govori Andrej Mercin iz studija Triiija.
Postojeće zidne pločice su zadržane, iako su neke bile oštećene i staromodne, no Mercina je dodao i neke druge pločice koje je pronašao u podrumu zgrade. Na podovima je uglavnom stari parket koji je projektant pronašao na gradilištu, inače predodređenim za deponij.
Na drugim mjestima zadržan je i malo dorađen originalni podni estrih odnosno glazura.
