Zagrepčanka Martina Križanić bavi se proizvodnjom ukrasa od puhanog stakla. U radionici njene obitelji takvi se ukrasi izrađuju već više od 60 godina. Od djetinjstva je bila uključena u razne faze izrade božićnih ukrasa od stakla, a prije više od deset godina odlučila je i sama naučiti puhati staklo i osmislila niz drugih originalnih proizvoda.
Martina kaže: “Moje dekoracije su minimalističke jer želim prepustiti dominaciju staklu, materijalu koji je vrijedan divljenja i pažnje i zaslužuje da ga se ne opterećuje suvišnim detaljima. Iako je Uskrs puno „skromniji“ blagdan, u smislu darivanja i komercijalizacije, i za Uskrs želimo svoje domove ukrasiti originalnim ukrasima iz tradicijske radionice, ali i pokloniti svojim bližnjima drugačije poklone.”
Kakav su Koogle proizvod?
Koogle su proizvod kakav bih ja nekome željela poklonit ili kakav bih željela da netko pokloni meni. Zapravo, vrlo egocentrično! 🙂 U Kooglama se spajaju dvije komponente. Jedna je znanje, umijeće i vještina puhanja stakla, ova obrtnička komponenta, dok je druga ona osobna, moja estetika i kreativnost. 2014.godine revitalizirala sam proizvodnju puhanih staklenih kugli i drugih ukrasa od šupljeg stakla te osmislila novi vizualni identitet proizvoda i time nastavila tradicijski obrt kroz treću generaciju. Osmislila sam proizvod kojeg sam nazvala Koogle. Silno sam željela dodati svoj pečat na tradiciju.
Kome se obraćate?
Uz samu proizvodnju ljudi dosta pokazuju interes za naučiti barem neke osnove staklopuhanja. U zadnjih godinu, godinu i pol sam pokrenula niz staklopuhačkih radionica. Ljudi u manjim grupama do pet polaznika mogu kroz dva sata okušati se u nekoj početnoj fazi staklopuhanja gdje im ja pokažem tehniku i onda oni pokušavaju napraviti neki svoj predmet. Naravno da za to nije dovoljno samo dva sata – tu treba puno vježbe, ali interesantan moment je da se ljudi javljaju s željama da nekome poklone radionicu putem vouchera. Ljudi danas imaju svega i nekako su materijalne stvari postale „naporne“ pa se krenulo na poklanjanje novih „iskustava“ i to se pokazalo kao vrlo dobra inicijativa. Isto tako, počele su se javljati firme za team buildinge što je zgodno druženje između kolega uz učenje novih vještina. Vrlo je zabavno i iskustva su vrlo pozitivna. To je neki smjer u kojem bih krenula u neko dogledno vrijeme.
Opišite na ukratko proces nastanka jedne kuglice.
Moja osnovna sirovina je staklena cijev koja se prvo tali na plameniku kako bi se dobile ampule. To je osnovna forma iz koje se kasnije rade ostali oblici. Dalje se ampula obrađuje na plameniku i kada je dovoljno zagrijana se puše u prostoru i rade se forme poput kugle, sige, duguljasti oblici. Drugi način je da se upuhuje u kalupe. Ja sam naslijedila neke kalupe koji su stariji od 70 godina. Ono što je bitno je konstantno rotiranje na plameniku kako bi se stijenka sa svih strana dobro zagrijala kada se napuše i da bude približno jednake debljine sa svih strana te dobije čvrstoću.
Ekologija i priroda u vašem radu zauzimaju visoko mjesto na listi prioriteta.
Ja sam vrlo ekološki osviještena i privatno pa tako i poslovno. Staklo je reciklirajući materijal i vrlo mi je bitno da su svi materijali s kojima radim iz prirode. U božićne kuglice koje radim volim stavljati grančice, češere, mahovinu i bobice koje zapravo i sama skupljam tijekom godine. Najviše u kugle volim stavljati neke predmete od drveta…gledam da to budu lokalni proizvodi od malih obrtnika koji proizvode predmete koji su meni interesantni.
Postoje li u svijetu stakla neki trendovi koji pratite ili sve radite prema vlastitim osjećaju?
Moram priznati da nikada nisam pratila trendove, niti privatno niti poslovno. Nekako sam sama sebi zadala neku estetiku, onako kako proizlazi iz mene. Uvijek naglašavam da je Koogla i moj proizvod ono što bih ja sama sebi poklonila. ono što je meni prihvatljivo estetski i što bih ja sebi stavila u svoj prostor kao dekoraciju. Ja sam što se tiče dekoracija priličan minimalist međutim, ljudi većinom nisu, tako da sam morala prilagoditi proizvod tržištu, ali ne da odskačem previše od nekakve svoje estetike. Staklo je atraktivno samo po sebi i nekako se uvijek nameće kao fini materijal kojeg je moguće jako lijepo uklopiti u bilo kakav prostor.
Kakve ste novitete pripremili za Uskrs? Osim uskršnjih jaja, radite i još neke ukrase koje osim s Uskrsom možemo povezati i s proljećem?
Za Uskrs sam pripremila staklena, puhana jaja iz kalupa koja su veličine kokošjeg jajeta. Vrlo su atraktivna, ostavljam ih prozirnima te ih punim perjem koje je prirodnog izgleda te ima smeđe i sive nijanse ili pastelne, nježno zelene, žute, roze. Također, vrlo su atraktivne na granama. Isto tako, bojana jaja koja bojimo intenzivnijim bojama i na njih apliciramo zlatne listiće koji se inače koriste za restauraciju oltarnih slika. To je za za malo hrabriji akcent u prostoru.
Isto tako, već godinama radim staklena gnijezda. To su ti moji „zapikanci“, kugle koje stavljam naopačke – one ne vise nego ih ostavljam na stalku koji se može zapiknuti u zemlju s proljetnicama ili u vazu. Ona mogu biti u prostoru tijekom cijele godine. Tu su i kooglice džunglice tj. mali terariji u koje sadim biljke koje su pogodne za rast u terarijima. Oko njih ne treba puno brige jer je kugla izvrstan medij za uzgoj biljaka zato što one sa svih strana dobivaju svijetlo te ima svoj mikro sustav navodnjavanja. Napušem i mali stakleni čep koji se stavi na otvor i vrlo je jednostavan za održavanje. Samo je važno da terarij nije na direktnom izvoru svjetlosti. U njih se može saditi i proljetno ili sezonsko cvijeće.
Tu su isto viseći svijećnjaci koje znam raditi za partije na otvorenom. Sada dolaze ljepši dani i ljudi će preseliti svoje proslave na otvorene prostore. Uvijek je lijepo i atraktivno objesiti po granama te kugle u kojima se upale svijeće. Ja radim sa svjećicama koje su na baterije da se izbjegne izlijevanje voska po kugli. Kad se objesi niz tih kugli u vrtu to daje neku divnu bajkovitu atmosferu, gotovo nestvarnu…to svjetlo se reflektira od stakla i ono bude još efektnije nego da se postave obične lampice.
