Svatko od nas ima svoj najdraži kutak u domu, u kojem se najbolje osjeća i koji je njegova mala oaza za trenutke privatnosti. Naša povremena kolumnistica, model i set dekoraterka Anita Dujić (@anita__dujic) otkrila nam je svoj omiljeni kutak u zagrebačkom stanu. Evo i kako je on nastao!
Od same renovacije i kada je stan počeo poprimati željene konture nekako je kutak uz veliku staklenu stijenu bio “moj” kutak. Kada smo kupili stan, to je bio zatvoreni balkon kojeg smo odlučili transformirati, tj. pretvoriti u interijer sa staklenom stijenom.
Trebalo je sve napraviti kako spada, pa smo uz nadzor statičara i arhitektice sve izveli točno onako kako treba. Pod je izniveliran, stavljena je dodatna izolacija na svim zidovima da ne bi došlo do kondenzacije i vlaženja, pa se tako naoko lagan zadatak pretvorio u ozbiljan pothvat, no bilo nam je važno da se sve izvede po pravilima struke.
Način na koji svjetlo pada i izmjenjuje se tokom dana me je naprosto očarao. Pogled na prirodu koja se konstantno mijenja i nekakav mir koji mi pruža kada sjedim tamo je ono sto me najviše privlači ka tom kutku.
U VRTU ANITE DUJIĆ: sve etape uređenja prekrasne zelene oaze usred grada
Tamo najčešće u rano jutro, dok je još sve mirno i tiho, popijem svoj prvi čaj, kasnije tokom dana mu se opet vraćam, bilo da malo predahnem, pročitam knjigu ili samo punim baterije prirodom koja me okružuje.
Kada su interijeri u pitanju, volim stalno neke promjene, koje najčešće postignem detaljima. Svaki prostor ima moć transformacije, koja ne mora nužno biti skupa, dovoljno je samo malo maste i nešto može izgledati potpuno drugačije, a nakon nekog vremena ako se poželite, možete se opet vratiti na staro.
Baš kao i moda, za mene je uređivanje interijera igranje, istraživanje, traženje novih oblika i formi, vječito propitivanje.
Ono što volim kod tog mog kutka je što se vrlo lako mijenja i prilagođava. Nekad je tamo velika biljka, stolica koja se ljulja i stolić, nekad su stolić i vaza sa svježim cvijećem koje jako volim, nekad je druga fotelja. Kombinacija je jako puno, a obično ih mijenjam dva puta godišnje na prijelazima godišnjih doba. Ponekad, ako samo slike na zidu promijenite, činit će veliku razliku.
Ono čime se uvijek vodim je da treba slušati sebe, te interijer prilagoditi sebi i svojim potrebama, a kada nam dosadi, vrlo lako se možemo malo poigrati i napraviti promjenu.
