Dan žena činio nam se idealan povod za razgovor s dizajnericom Filipom Sorko. Otkrila nam je kako se, unatoč brojnim talentima, ipak odlučila za izradu predmeta od keramike te je li joj teže bilo uspjeti kao ženi u svijetu dizajna. Progovorila je i o feminizmu, životnom i kreativnom partnerstvu s kiparom Antunom Ruzolčićem te kafiću kojeg zajedno vode.
Svestranost i kreativnost su vjerojatno dvije riječi koje najbolje opisuju Filipu Sorko, Vinkovčanku koju je javnost upoznala u kulinarskom showu “Tri, dva, jedan, kuhaj!”. Tome bismo odmah mogli dodati: ljubav prema životu i strast prema svemu što radi, energičnost i ženstvenost.
Od pobjede u spomenutom showu prošlo je devet godina u kojima se dogodilo puno toga, između ostaloga i pokretanje Secret Dinner partyja (koncept tajnih večera) ali i nova, dizajnerska karijera te otvaranje kafića i shopa u centru Zagreba.
S partnerom, kiparom Antunom Ruzolčićem, s kojim živi na relaciji Tribalj -Zagreb, Filipa Sorko je osmislila brend ChiaCups u kojem, pored šalica, oblikuje i tanjuriće, vaze, a krajem svake godine i kuglice s božićnim motivima. Brend odnedavno nudi i puzzle koje je ilustrirala dizajnerica Mateja Kovač.
O svemu ovome, kao i tome kako je biti žena u svijetu dizajna, je li ženstvena nota u njezinim proizvodima planirana ili jednostavno odraz njezine osobnosti te kakav je njezin odnos prema feminizmu saznajte u nastavku.
Točkaste šalice Filipe Sorko
Jeste li očekivali da će ChiaCups, čiji su zaštitni znak točkaste šalice, postići takav uspjeh i produkt dizajn postati zanimanje, iako ste se u Italiji prije toga završili kulinarsku školu?
Prve točkaste Chia šalice nastale su prije osam godina, u proljeće 2017. Ali sve je počelo biti malo ozbiljnije 2019., kada smo nabavili svoje prve peći za keramiku i počeli surađivati s vanjskim suradnicima u izradi keramike. Ovaj posao mi nikada nije bio u planu, dogodilo se sasvim spontano i slučajno, što se pokazalo kao super stvar, jer nije nastalo forsiranjem, nego je došlo prirodno od nas, mene i dečka Antuna, kakvi jesmo.
Svatko je u ChiaCups unio nešto svoje, u čemu je bolji?
Iako sam oduvijek u kreativnim područjima, keramika i kiparstvo nisu moja struka, nego mojeg partnera, koji je akademski kipar. Ali valjda ne bi valjalo da smo oboje kipari, ja sam u izgradnju ChiaCupsa donijela neke druge stvari i kvalitete, pa je spoj svega toga rezultirao uspjehom točkastih šalica i samog brenda.
Javnost vas je upoznala kao kuharski talent. S obzirom na pokazano umijeće i školu, mogli ste postati chefica u nekom dobrom restoranu i graditi uspješnu gastro karijeru. Je li bilo teško odlučiti se za ipak keramiku i oblikovanje vaza i šalica? Što se dogodilo da je ovo drugo prevagnulo?
Paralelno s nastajanjem naših prvih šalica, u razvijanju je bio i moj gastro projekt Tajnih večera koje smo pokrenuli i organizirali Toni i ja. To je bilo odmah nakon pobjede u kulinarskom showu, i projekt je bio iznimno uspješan. Nikada nisam imala afiniteta raditi u profesionalnoj kuhinji, to nikada nije bilo u planu. Toni i ja smo zajedno kuhali i dekorirali za Tajne večere, privatne evente, mala vjenčanja i reklame. No, kako su Chia šalice svakim danom postajale sve poznatije i traženije, nama je postalo sve napornije i izazovnije raditi i jedno i drugo na visokoj razini, te smo se morali odlučiti što će prevagnuti. Mislim da nas je najviše motivirao veliki interes publike za Chia šalicama, te potencijal kojeg smo vidjeli u točkastom brendu.
Tko su posjetitelji vašeg caffe bara u Zagrebu? A tko kupci šalica i vaza? Nama se u oba slučaja ovo čini kao neka ‘ženska’ priča, no rado bismo da nas demantirate…
Ponekad se i mi sami začudimo koliko nam muških gostiju dolazi na kavu u Chia cafe bar. Posjećuju nas sa svojim ženskim polovicama, dolaze na sastanke, na kavu s frendovima, pa čak dosta često i sami, i oni vole da im je ugodno i lijepo i da se počaste sa vrhunskom kavom te craft pivom. No, kupci u Chia shopu su pretežito žene, ako se tu i nađe neki muški, onda je došao po nalogu i zadatku, i gotovo uvijek trebaju našu pomoć pri odabiru.
Kuhinja nije bila dovoljno kreativno i ženstveno okruženje
Prevladava stav da je ženama teže uspjeti u kulinarstvu, moraju se više dokazivati. Kako stvari stoje sa svijetom dizajna i umjetnosti, sad kad imate iskustvo iz prve ruke?
Smatram da ženama niti u jednoj grani nije teže uspjeti, sve je stvar volje i organizacije, životne energije i motivacije, te strasti prema onome što radite. Poznajem jako puno uspješnih i snažnih žena, koje uspješno grade karijere u različitim branšama. Neke se jesu ponekad suočile sa predrasudama jer su žene, nećemo se pretvarati da to ne postoji, ali su brzo to demantirale. Osobno se nisam nikada vidjela u profesionalnom kuhanju, jer profesionalna kuhinja nije bila dovoljno ženstveno i kreativno okruženje za mene, no neke žene se upravo tamo savršeno snalaze i rasturaju tamo.
U vašim radovima ogleda se i ženstveni šarm, nježnost i radost. Jeste li to svjesno nastojali unijeti u svoje proizvode ili je to jednostavno odraz vaše osobnosti?
Naša keramika je u jednu ruku tanka, lagana, nježna i krhka, s dodirom glamura i ženstvenosti u zlatnim detaljima, ali i snažna i odvažna sa dramatičnim crnim, crvenim i plavim točkama. Ne bih ju nazvala isključivo ženstvenom, niti mi je bila namjera napraviti ju takvom. U svima nama ima pomalo od svega toga, i taj spoj je ono što našu keramiku, ali i sve nas, čini jedinstvenim.
Što za Filipu Sorko znači biti žena
Uz Dan žena veže se često i pojam feminizma. Kako vi razumijevate feminizam?
To je vrlo kompleksna stvar i ne vjerujem da bi stala u par rečenica. Toliko smo već pročitali o feminizmu, toliko o njemu znamo, a opet ne mogu dovoljno izraziti važnost ponavljanja svega toga iznova. Žene su jako daleko dogurale što se tiče svojih prava, ali ima tu još dosta mjesta za napredak. Ja se nikada nisam osjećala manje vrijednom jer sam žena, nikada nisam zbog toga imala potrebu dodatno se dokazivati, ali tome mogu zahvaliti snažnim ženama koje su polako, ali sigurno mijenjale i još uvijek mijenjaju naše patrijarhalno društvo. Svjesna sam da ne tako davno naše bake možda nisu bile u ovom položaju i nisu živjele živote koje mi danas živimo.
Što za vas znači biti žena?
Biti žena se može na milijun načina, no bitno je biti sretna žena!
U svemu što radite sudjeluje i vaš partner Antun Ruzolčić. Donosi li on, osim drugačijih ideja i neku drugu energiju, pogled na stvari?
Iz mojeg iskustva, muški rod je ipak malo jednostavniji i odvažniji u donošenju odluka. Ja volim zakomplicirati stvari, a on je tu da ponekad to presiječe. Ja volim sanjariti, on pak donosi dašak realnosti u sve to, ali dosta često upravo on moje snove i zamisli realizira. Iako se naš Chia tim sastoji pretežito od žena, Toni je tu da izbalansira tu našu žensku energiju.
I za kraj, što biste poručili ženama koje ovo čitaju?
Da u životu možemo biti i napraviti sve što si zamislimo!
